Do nedavno sam mislila da znam kako treba da izgleda prava ljubav. Sada znam da ona NE TREBA. Ona to prosto jeste. Može da stane u S,M,L a nekada joj je XL taman. Uvek se uvuče u onu meru koju joj mi skrojimo. Napokon svako ima svoj vid ljubavi, a niko nema prava suditi njenim razmerama i vrednovati je. Mi smo ti koji neprestano krojimo svoj model.
I ne dozvolite da Vas zbune. Ne morate Vi ništa i niste Vi nikome ništa dužni. Ne igrajte nametnute uloge u tuđem cirkusu, slobodno presecite svaku pupčanu vrpcu. Ne brinite se Vi što se Oni tako brinu. Poštedite sebe dobronamernih i požrtvovanih. Rakiju mučenicu svako sam sebi ume da natoči za to Vam nije potrebno Veće Dobronamernih. A spasite se i od onih "nećemoći", "nećešuspeti", njih posebno treba izbeći. A napokon jedino ste sebi to dužni. I sve je to uredu, ne brinite neki ljudi prosto zaslužuju vaše nikada neposlato pismo, i ne zato što su toliko divni već zato što ste jedino sebi dužni da razvežete tu omču od neizrečenih stvari koja vas sve više zateže...
Comments
Post a Comment