Odlucila sam. Ima neke
dve godine, možda i tri. Ne znam. Tako divne godine da vreme gubi značaj.
Odlučila sam biti srećna. Odlučila sam osetiti kako je biti odgovoran za svoje
misli, emocije i dela. Odlučila sam otvoriti vrata svoje dubine, zaviriti šta
tu ima i raskrčiti svoje širine zatrpane beskorisnim programima, uverenjima i
strahovima. Odlučila sam biti rođena pod srećnom zvezdom. Ima neke dve godine,
možda i tri. Ne znam. Naučila sam razlikovati želim od moram. Naučila sam kako
biti ono što jesi a ne što bi trebalo da jesi. Naučila kako reći Ne i kada se
od mene očekuje Da. Naučila da je nekada sasvim dovoljno samo poželeti. Naučila
sam kako svaki dan odabrati sreću. Ima dve godine, možda i tri. Ne znam.
Prelepe su prosto. :)
I ne dozvolite da Vas zbune. Ne morate Vi ništa i niste Vi nikome ništa dužni. Ne igrajte nametnute uloge u tuđem cirkusu, slobodno presecite svaku pupčanu vrpcu. Ne brinite se Vi što se Oni tako brinu. Poštedite sebe dobronamernih i požrtvovanih. Rakiju mučenicu svako sam sebi ume da natoči za to Vam nije potrebno Veće Dobronamernih. A spasite se i od onih "nećemoći", "nećešuspeti", njih posebno treba izbeći. A napokon jedino ste sebi to dužni. I sve je to uredu, ne brinite neki ljudi prosto zaslužuju vaše nikada neposlato pismo, i ne zato što su toliko divni već zato što ste jedino sebi dužni da razvežete tu omču od neizrečenih stvari koja vas sve više zateže...
Comments
Post a Comment