Skip to main content
Pozdrav lepe moje!😊     Ima nešto što želim da podelim sa vama. Dok sam čekala na kasi da platim račun, ispred mene se vodio razgovor koji je bilo jako teško ne čuti, s' obzirom da su dve gospođe/ice prilično glasno diskutovale o načinu na koji su se nekada pravile četkice u odnosu na to kako se danas prave. Dakle da ne dužim o istoriji četkica i načinu vezivanja dlake koji su još nekada davno Kinezi patentirali, nego zbog čega nastaje "problem". Kaže jedna od njih: to su ti ovi za zaštitu životinja izmislili, da se dlaka sme samo šišati postepeno (pa je samim tim i kraća) da ne bi životinje patile, tako da se ta dlaka više ne može vezivati jer je znatno kraća, već se samo vrhovi pri dnu lepe i zato četkice nisu kvalitetne i ne traju 5-6 godina kao do sada.
Kaže druga gospođa/đica: Da, da nakon kratkog vremena se pohabaju i možeš ih baciti. Katastrofa, samo izmešljaju nešto. Dakle, da napravimo zaključak, važno je da je kvalitetno. Proces postizanja tog kvaliteta je nama damicama NEBITAN. U stučnost dotičnih neću ni zalaziti, moram još samo da pomenem da je jedna od njh nosila krem bundICU od prirodnog krzna. Svrha šminkanja je, ulpšavanje. Okej, a da li je to dovoljno da budemo lepe? Ako mene pitate nije. Nema te šminke, ni šminkerke koja će vam dušu ulepšati, a verovali ili ne u njoj leži suština lepote, šminka je tu samo da je istakne. 💕Budite lepe i brinite o svojoj duši. Ona je jezgro vaše lepote. Patnja malih stvorenja nije ključ za našu lepotu.
Vaša kreativna urednica, ovaj umetnica  Cipcip.

Comments

Popular posts from this blog

Nije to moj cirkus i nisu to moji majmuni

I ne dozvolite da Vas zbune. Ne morate Vi ništa i niste Vi nikome ništa dužni. Ne igrajte nametnute uloge u tuđem cirkusu, slobodno presecite svaku pupčanu vrpcu. Ne brinite se Vi što se Oni tako brinu. Poštedite sebe dobronamernih i požrtvovanih. Rakiju mučenicu svako sam sebi ume da natoči za to Vam nije potrebno Veće Dobronamernih. A spasite se i od onih "nećemoći", "nećešuspeti", njih posebno treba izbeći. A napokon jedino ste sebi to dužni. I sve je to uredu, ne brinite neki ljudi prosto zaslužuju vaše nikada neposlato pismo, i ne zato što su toliko divni već zato što ste jedino sebi dužni da razvežete tu omču od neizrečenih stvari  koja vas sve više zateže...

Konfekcijski brojevi

Do nedavno sam mislila da znam kako treba da izgleda prava ljubav. Sada znam da ona NE TREBA. Ona to prosto jeste. Može da stane u S,M,L a nekada joj je XL taman. Uvek se uvuče u onu meru koju joj mi skrojimo. Napokon svako ima svoj vid ljubavi, a niko nema prava suditi njenim razmerama i vrednovati je. Mi smo ti koji neprestano krojimo svoj model.

When pigs fly

Dok u zoru posmatram svet, nekim drugim, smirenijim, zahvalnijim očima, nekako kroz prizmu duše , zazvoni u meni alarm koji me potseti šta zahvalnost znači. Na previše stvari, situacija pa čak i na ljude gledamo očima činjenica. Zaboravimo kako je bilo dok smo se borili da nešto postignemo  ili nam ne pada na pamet kako bi bilo ako više nikada ne bi mogli zagrliti, poljubiti, pomoći i utešiti. Pričamo priče kako sve u životu treba ceniti, a pomoć i podršku ostavljamo za neke druge dane jer naravno mi bolje znamo kada je to nekome najpotrebnije. Najpametniji smo i znamo kada treba kritikovati, kukati i proklinjati, a toplu reč i  zahvalnost ostavićemo za kasnije. Kao što ostavljamo porcelanske šolje u vitrini za posebne prilke, staro vino da odstoji još koju godinu za nešto vrednije njegovog otvaranja. Prelepu novu haljinu za neko bolje veče ili neku bitniju proslavu. Tako zagrljaje, lepe reči, pomoć i podršku ostavljamo za neke druge dane, bolje prilike i važnije proslave. Tako zahval