Nekada je potrebno
zastati, osvrnuti se i prisetiti zašto ste krenuli, gde ste se uputili i sa kim
putujete. Na vaš voz možete prikačiti bezbroj vagona, stati na mnogo perona i
uvek možete birati svoj kolosek. Teški vagoni se uvek mogu otkačiti, peron se
može preskočiti i kolosek promeniti, zato je ponekad važno zastati, osvrnuti
se, prebrojati putnike, vagone, karte i perone i nastaviti odabranim kolosekom
u svoj Avalon.
I ne dozvolite da Vas zbune. Ne morate Vi ništa i niste Vi nikome ništa dužni. Ne igrajte nametnute uloge u tuđem cirkusu, slobodno presecite svaku pupčanu vrpcu. Ne brinite se Vi što se Oni tako brinu. Poštedite sebe dobronamernih i požrtvovanih. Rakiju mučenicu svako sam sebi ume da natoči za to Vam nije potrebno Veće Dobronamernih. A spasite se i od onih "nećemoći", "nećešuspeti", njih posebno treba izbeći. A napokon jedino ste sebi to dužni. I sve je to uredu, ne brinite neki ljudi prosto zaslužuju vaše nikada neposlato pismo, i ne zato što su toliko divni već zato što ste jedino sebi dužni da razvežete tu omču od neizrečenih stvari koja vas sve više zateže...
Comments
Post a Comment