Skip to main content

Živite svoju lepotu

Nakon svakodnevnih komentara sa kojima se susrećem, par odgledanih youtube kanala i  ponekih prelistanih blogova vezanih za profesiju šminkanja dobila sam inspiraciju za ovaj tekst. Da, poslednjih godina je makeup naglo evoluirao, postao svakodnevnica većine žena, raširio se u svim segmentima i postao još jedna od  čestih tema  svakidašnjice.  Kao jedan šminker nailazim na brdo komentara, kako pohvala tako i kritika i smatram da je to normalno za bilo koju profesiju. Tačnije svaki komentar je manje više na mestu, u odnosu sa čije strane je upućen. Ono o čemu ja želim da napišem par reči je nešto sa  čime se sreće mnogo  šminkera.  Dakle, ova profesija se često omalovažava, sama je često sinonim za pomodarstvo, komplekse i izveštačenost. Šta mislim  o tome? Kao što ceo svet evoluira u svim delatnostima, neminovno je bilo  da i kozmetičke grane napreduju. Uz razvijanje tehnologije, veliku dominantnost drušrvenih mreža kao osnovnih  sredstava za diktiranje "idealne lepote" šminka je postala jedan od glavnih alata za postizanje iste a samim time,  termin makeup je  postao sinonim  za  transformaciju što dalje upućuje na šminkera kao transformatora. Upotrebila sam reč transformator kako bi to lakše uputilo na samo značenje te reči. Dakle ako sam ja transformator ja onda svoje klijente transformišem, što može biti delimično tačno,  još jednom naglašavam delimično tačno. Sa ovim pogledom na šminkersku profesiju dobijamo pregršt predrasuda i pogrešnih viđenja. Gde neko ko nije lep može postati prelep a zaboravlja se suština ove profesije. E sad ajmo malo na drugu stranu priče. Neosporivo je da šminka u rukama profesionalca može učiniti veliku transformaciju na klijentu, što ne daje za pravo da je time etiketiramo. Šminkerska profesija ima mnogo drugih i mnogo lepših strana. Kao šminker ja sam pre svega osoba u koju imate poverenje, deo sam vaših proslava i značajnih datuma. Pored diktirane "idealne lepote" za mene ima mnogo više lepših lepota, i leže u svakoj od mojih klijentkinja. Lepota njihove jedinstvenosti je najlepši deo cele ove profesije, a moja uloga je da još više naglasim njihovu jedinstvenu lepotu i potsetim ih kako su jedinstvene i prelepe. Sakome od nas je to ponekad potrebno, nadam se da se slažete. Ja nisam doktor za lečenje kompleksa i ako ponekad saslušam poneki problem, suprotstavim mu se i probam da mu nadjem lek. Njih svi možemo lečiti isključivo sami. Sve što nazivate idealno lepim ili ne je samo vaše viđenje te idealne lepote, po vašim standardima ili standardima onih koji su vam izdiktirali iste. Moja profesija  se ne zasniva na čarobnom štapiću kojim prošaram okolo i stvorim drugo lice i lepšu ženu. Napokon ne treba se brinuti ako neki jedino što vide je lice. Stoga društvene promene u svetu ulepšavanja pustite da se same odvijaju kao i do sada a vi birajte i živite svoju lepotu.

Comments

Popular posts from this blog

Nije to moj cirkus i nisu to moji majmuni

I ne dozvolite da Vas zbune. Ne morate Vi ništa i niste Vi nikome ništa dužni. Ne igrajte nametnute uloge u tuđem cirkusu, slobodno presecite svaku pupčanu vrpcu. Ne brinite se Vi što se Oni tako brinu. Poštedite sebe dobronamernih i požrtvovanih. Rakiju mučenicu svako sam sebi ume da natoči za to Vam nije potrebno Veće Dobronamernih. A spasite se i od onih "nećemoći", "nećešuspeti", njih posebno treba izbeći. A napokon jedino ste sebi to dužni. I sve je to uredu, ne brinite neki ljudi prosto zaslužuju vaše nikada neposlato pismo, i ne zato što su toliko divni već zato što ste jedino sebi dužni da razvežete tu omču od neizrečenih stvari  koja vas sve više zateže...

Konfekcijski brojevi

Do nedavno sam mislila da znam kako treba da izgleda prava ljubav. Sada znam da ona NE TREBA. Ona to prosto jeste. Može da stane u S,M,L a nekada joj je XL taman. Uvek se uvuče u onu meru koju joj mi skrojimo. Napokon svako ima svoj vid ljubavi, a niko nema prava suditi njenim razmerama i vrednovati je. Mi smo ti koji neprestano krojimo svoj model.

When pigs fly

Dok u zoru posmatram svet, nekim drugim, smirenijim, zahvalnijim očima, nekako kroz prizmu duše , zazvoni u meni alarm koji me potseti šta zahvalnost znači. Na previše stvari, situacija pa čak i na ljude gledamo očima činjenica. Zaboravimo kako je bilo dok smo se borili da nešto postignemo  ili nam ne pada na pamet kako bi bilo ako više nikada ne bi mogli zagrliti, poljubiti, pomoći i utešiti. Pričamo priče kako sve u životu treba ceniti, a pomoć i podršku ostavljamo za neke druge dane jer naravno mi bolje znamo kada je to nekome najpotrebnije. Najpametniji smo i znamo kada treba kritikovati, kukati i proklinjati, a toplu reč i  zahvalnost ostavićemo za kasnije. Kao što ostavljamo porcelanske šolje u vitrini za posebne prilke, staro vino da odstoji još koju godinu za nešto vrednije njegovog otvaranja. Prelepu novu haljinu za neko bolje veče ili neku bitniju proslavu. Tako zagrljaje, lepe reči, pomoć i podršku ostavljamo za neke druge dane, bolje prilike i važnije proslave. Tako zahval