Sve u superlativu. Zapakuj se lutko. I onako je on tu da bude loš. Jer "ne znaš ti koliko sam ja loš, ne znaš ti mene". I druge rečenice pokupljene iz tinejdžerskih filmova. Zato ti lutko samo u superlativu. Sijaj! Nema loše strane. Ti si tu da budeš savršena. Lepa, nasmejana, i ćutiš kao ribica. Zašto da ne? Ipak ne. Lutko moja svojeglava, temperamentna, uplakana, nasmejana i po uši od čokolade umazana. Baš takva. Drugačije ne pokušavaj, sigurno nema nikakve vajde.
I ne dozvolite da Vas zbune. Ne morate Vi ništa i niste Vi nikome ništa dužni. Ne igrajte nametnute uloge u tuđem cirkusu, slobodno presecite svaku pupčanu vrpcu. Ne brinite se Vi što se Oni tako brinu. Poštedite sebe dobronamernih i požrtvovanih. Rakiju mučenicu svako sam sebi ume da natoči za to Vam nije potrebno Veće Dobronamernih. A spasite se i od onih "nećemoći", "nećešuspeti", njih posebno treba izbeći. A napokon jedino ste sebi to dužni. I sve je to uredu, ne brinite neki ljudi prosto zaslužuju vaše nikada neposlato pismo, i ne zato što su toliko divni već zato što ste jedino sebi dužni da razvežete tu omču od neizrečenih stvari koja vas sve više zateže...
Comments
Post a Comment