Visine i daljine biraš. Krila te vode u visine. Noge u daljine. Blizine te same nađu. I nema veze što su možda trenutno daleko… Bitno je da poznaješ svoje blizine i daljine. Da te ne bi uplašile ni one dubine u koje ponekad zađeš i čini ti se da nemaju kraja. Kažu… Da nema mraka ne bismo videli zvezde. Da nema onog od čega bežiš, možda nikada ne bi znao gde želiš da ostaneš. A možda tek treba da saznaš, magija je u neizvesnosti.
I ne dozvolite da Vas zbune. Ne morate Vi ništa i niste Vi nikome ništa dužni. Ne igrajte nametnute uloge u tuđem cirkusu, slobodno presecite svaku pupčanu vrpcu. Ne brinite se Vi što se Oni tako brinu. Poštedite sebe dobronamernih i požrtvovanih. Rakiju mučenicu svako sam sebi ume da natoči za to Vam nije potrebno Veće Dobronamernih. A spasite se i od onih "nećemoći", "nećešuspeti", njih posebno treba izbeći. A napokon jedino ste sebi to dužni. I sve je to uredu, ne brinite neki ljudi prosto zaslužuju vaše nikada neposlato pismo, i ne zato što su toliko divni već zato što ste jedino sebi dužni da razvežete tu omču od neizrečenih stvari koja vas sve više zateže...
Comments
Post a Comment