∞ Nedorečene priče su kao polu puna ili polu prazna časa. Do nedavno bih se jako opirala tome, trudila bi se da svaku privedem nekom kraju i napravim neku novu priču koju ću nastojati da završim. Od silnih pokušaja shvatim da neke uporno traju, da je zapravo to njihova lepota, neke priče jednostavno ne zahtevaju tačku. Zato biram da uživam u njima. Prigrlim tu do pola punu času i uživam u magičnom napitku zvanom život. Nekako svatam da su zarezi jednako lepi kao tačke. Napokon nakon svakog zareza možemo nastaviti svoju priču upravcu koji mi izaberemo, jednostavno tačke nekada nisu potrebne. ∞
I ne dozvolite da Vas zbune. Ne morate Vi ništa i niste Vi nikome ništa dužni. Ne igrajte nametnute uloge u tuđem cirkusu, slobodno presecite svaku pupčanu vrpcu. Ne brinite se Vi što se Oni tako brinu. Poštedite sebe dobronamernih i požrtvovanih. Rakiju mučenicu svako sam sebi ume da natoči za to Vam nije potrebno Veće Dobronamernih. A spasite se i od onih "nećemoći", "nećešuspeti", njih posebno treba izbeći. A napokon jedino ste sebi to dužni. I sve je to uredu, ne brinite neki ljudi prosto zaslužuju vaše nikada neposlato pismo, i ne zato što su toliko divni već zato što ste jedino sebi dužni da razvežete tu omču od neizrečenih stvari koja vas sve više zateže...
Comments
Post a Comment